(scroll down for the recipe in English)

Ima jedna delikatesna radnja. Nimalo obična. Ušuškana nadomak Duoma, u ulici buržoaskog šarma, u društvu sa Ladurée, Massimo Ottimo, Ciacco i sličnim gastronomskim prvacima. Sa preko 130 godina tradicije i sopstvenom mesarom, pušnicom, sirarom, proizvodnjom testenine, pekarom, sladoledžinicom, vinskim podrumom, restoranom, keteringom…

Krajem 19. veka, videvši u Milanu galeriju, električno osvetljenje i prvu robnu kuću u Italiji, gospodin Frančesko Pek donosi odluku da se iz Praga preseli u grad u kojem se dobro jede i vernicima Svetog Ambrozija ponudi kobasice i mesa dimljena na nemački način. Počinje prvo da radi sa malim kupcima, postepeno menjajući lokalni ukus, koji se do tada oslanjao na italijanske specijalitete, sasvim drugačije od nemačkih, koje odlikuje poseban način dimljenja. Uspeh dolazi vrlo brzo, pa mu klijentela postaju i kraljevska porodica, luksuzni hoteli i čuvene porodice.

Početkom 20. veka Pek se seli na današnju adresu, u Via Spadari, i postaje prava pozornica društvenog života u Milanu, stecište buržoazije, kulture i estrade. Vrlo brzo otmene gospođe zaključuju da je mnogo bolje da svoje raviole pazare kod proverenih majstora, nego da se same petljaju po kuhinji, a 60′ godina Pek uvodi u svoju ponudu sofisticirana gotova jela.

Pred kraj 20. veka, posle 10 godina renoviranja, na četiri puta većem prostoru, osim izuzetnog vinskog podruma sa 3000 etiketa, Pek na spratu otvara bar i restoran sa kolekcijom od oko 200 vrsta kafe i čajeva. Nedaleko od radnje, odmah iza ćoška, pozicionirao se još jedan Pek, Peck Italian Bar, sa idejom da ukombinuje tradicionalni kvalitet sa opuštenom atmosferom i brzom uslugom. Pohodili smo ga dva puta i imali prilike da sedimo sa fino odabranom lokalnom klijentelom, za vreme ručka uglavnom poslovnom, a uveče opuštenim ženskim društvima ili srednjovečnim parovima, naviklim na sve dobro – od vina do ljubaznog osoblja.

Za sledeći put smo ostavili posetu ovom vagon-restoranu.

E sad, Pek je u svakom smislu impresivan, miriše na luksuz i vrhunski hedonizam. Ipak, mi smo od onih što se pale na dobar ukus, pa makar to bilo nešto pripremljeno od jednostavnih i jevtinih sastojaka. Ćuftice sa jajima nemaju ama baš nikakve veze sa Italijom, ali su delikates koji bismo svakom gostu sa ponosom servirali u našoj „delikatesnoj radnji“. Kao što su Italijani zavoleli nemački dim, sigurna sam da ćete vi zavoleti ovaj specijalitet sa dalekih severnoafričkih i bliskoistočnih prostora. U doslovnom prevodu jelo se zove „stanične ćufte…“, jer se obično spremaju kao brzo jelo na autobuskim i železničkim stanicama, a putnici-namernici ih u slast jedu iz tiganja, umačući svež hleb u sočni sos od paradajza i razlivena jaja.

Sastojci (za 3-4 osobe):

• 225 g mlevene jagnjetine
• 1 manja glavica cnog luka
• 50 g svežih prezli
• 1 kašičica cimeta u prahu
• 1 veza svežeg peršuna
• 5 jaja
• 1 konzerva od 400 g paradajza pelata
• 2 kašičice šećera
• 1 kašičica ras el hanout

 

U činiji dobro pomešajte mleveno meso sa sitno seckanim lukom, prezlama, cimetom u prahu, sitno seckanim peršunom (sačuvajte malo za serviranje), 1 jajetom i 1 kašičicom soli. Uzmite celu smesu u šaku, pa je snažno bacite u nazad u činiju. Ponovite tako nekoliko puta. Oblikujte smesu u ćuftice veličine oraha (treba da ih bude 12).

Zagrejte veći i dublji tiganj, sipajte 2 kašike maslinovog ulja, pa pržite ćuftice dok ne porumene sa svih strana. Dodajte seckani paradajz, šećer, ras el honout i so po svom ukusu, pustite da provri i kuvajte nekoliko minuta, dok tečnost malo ne ispari.

Razgrnite ćuftice da napavite mesto za jaja, u svako razbijte po jedno jaje, poklopite, utišajte vatru i kuvajte 3-4 minuta, dok jaja malo ne očvrsnu. Pospite sačuvanim peršunom i servirajte odmah uz svež hleb.

Recept je iz kuvara „The Spanish, Middle Eastern and African Cook Book“.

 

Buss-station kefta with egg and tomato

Ingredients (serves 3-4):

• 225 g minced lamb
• 1 small onion
• 50 g fresh breadcrumbs
• 1 teaspoon cinnamon
• 1 bunch fresh parsley
• 5 eggs
• 1 can (400 g) tomato
• 2 teaspoons sugar
• 1 teaspoon ras el hanout

 

In a bowl mix well the meat, finely chopped onion, fresh breadcrumbs, cinnamon, finely chopped parsley (reserve some for serving), 1 egg and 1 teaspoon salt. Lift the mixture in your hand and slap it down into the bowl several times. Shape the mixture into small balls about the size of a walnut (should make about 12).

Heat large, deep pan, pour 2 tablespoons of olive oil, and fry the meatballs until nicely browned on all sides. Add the chopped tomato, sugar, ras el honout and salt to your taste, bring to boil and cook for a few inutes to reduce the liquid.

Make the room for the remaining eggs in the pan and crack them into the spaces between the meatballs. Cover, reduse the heat and cook for 3-4 minutes, until the eggs are just set. Sprinkle with the reserved chopped parsley and serve immediatelly with fresh bread.

Recipe from „The Spanish, Middle Eastern and African Cook Book“.

Pratite nas i na:

• 
• 
•